Igra je sastavni dio svakog djetinjstva, a dijete raste i razvija se igrajući se. Dijete kroz igru uči o sebi i o svijetu koji ga okružuje. Kroz igru dijete izražava svoj unutarnji svijet koji ne može izraziti na drukčiji način. Igra ima značajnu ulogu u svim aspektima razvoja djeteta te funkciju pripreme djeteta za svijet odraslih i usvajanja životnih vještina. U igri dijete testira svoje ponašanje, regulira ga i prilagođava, prima povratnu informaciju iz okoline te gradi sliku o sebi.
Jeste li znali da postoji mnogo različitih vrsti igre? Neke od njih su:
Funkcionalna igra - pojavljuju veoma rano i one prevladavaju u periodu novorođenčeta i ranom predškolskom uzrastu. To su prve igre u kojima dijete nešto koristi ili isprobava i tako razvija svoje sposobnosti (funkcije), npr. djeca tresu zvečkom, guraju loptu, bacaju predmete na pod.
Samostalna igra - to je vrsta igre kada se dijete igra samo. To obično počinje oko 2-3 godine, ali ova vrsta igre može biti uobičajena i kod djece koja su anksiozna ili stidljiva.
Promatranje - ova vrsta igre je kada dijete gleda druge, ali ne sudjeluje. To se također može primijetiti kod stidljive ili anksiozne djece. Često su im trebali dodatno vrijeme za zagrijavanje i gledanje što se događa prije nego se igraju.
Konstruktivna igra - javlja se već u trećoj godini, a najzastupljenija je oko šeste godine djeteta. Primjeri ovih igara su crtanje, gradnja, izrada predmeta od gline, plastelina i sličnih materijala, pravljenje igračaka od papira, itd.
Igre s pravilima - ovo su igre koje uključuju pravila i naizmjenično igranje. Ove su igre odlične za razvijanje samokontrole, kao i socijalnih vještina. Ova vrsta igara pojavljuje se najčešće pojavljuje nakon pete godine i dominantna je u pripremnom predškolskom uzrastu. Djeca se kroz ovu vrstu igre uče poštivanju pravila te kako se nositi s uspjehom ili neuspjehom.
Asocijativna igra - ova vrsta igre je kada se djeca igraju odvojeno, ali su povezana s onim što svako radi. Na primjer, svaka gradi svoje ceste koje će biti u istom imaginarnom gradu.
Suradnička igra - ova vrsta igre je kada djeca rade i igraju se zajedno. Tu počinju temelji socijalnih vještina.
Usporedna igra - ovo se najčešće događa kod djece predškolske dobi kada će se igrati jedno pored drugog, ali ne zajedno. To znači da svi imaju svoju igru koja se događa, ali se igraju jedan kraj drugog. Ova vrsta igre je važna jer pomaže u izgradnji komunikacijskih i društvenih vještina.
Fizička igra - prisutna je kada se djeca igraju vani i koriste velike, pa čak i fine motoričke sposobnosti. Ovo je sjajno za razvoj mozga i sveukupnu aktivnost i razvoj.
Simbolička igra i igre pretvaranja - ovo je vrijeme kada djeca eksperimentiraju i pretvaraju se da su bilo koji stvarni ili zamišljeni lik. To može biti izvrsno za razvoj jezika, govora i mašte, a počinje se javljati između četvrte i šeste godine. U ovom obliku suradničke igre djeca mogu zamišljati i svoje i tuđe emocije u različitim izmišljenim odnosima i scenarijima.
Komplementarna i uzajamna igra – vrsta socijalne aktivne igre u kojoj dijete “uzima i daje” (ulovi me – ulovit ću te; skrij
se – traži…).
Dijete kroz igru manifestira svoj unutarnji svijet, što nam pomaže u terapiji igrom koju koristimo u tretmanu emocionalnih problema i poteškoća u ponašanju kod djece. Neki drugi terapijski oblici nisu učinkoviti ili primjereni djeci zato što dijete nema mogućnosti verbalne ekspresije, apstraktnog mišljenja te razumijevanja kompleksnih verbalnih konstrukcija, motiva i osjećaja. Kroz igru dijete prirodno pokazuje sebe, a terapiju igrom možemo opisati i kao oblik komunikacije između djeteta i terapeuta. Koristeći se ponuđenim materijalom za igru na direktan ili simboličan način dijete pokazuje svoje osjećaje i misli mnogo uspješnije u odnosu na verbalnu ekspresiju.