Kako igra pomaže u rješavanju mentalnih problema?

Sretna sam kad imam priliku razgovarati o prednostima terapije igrom i kako pomaže djeci i roditeljima 🧡
Više o tome što mislim da je bitno u cijelom procesu pročitajte u članku Tportala ⬇️

“Igra pruža djetetu mogućnost fantazije kroz koju, u sigurnom prostoru, može izraziti najdublje misli, emocije i unutarnje sukobe“, otkriva Nataša Bijelić, čije je nesvakidašnje zanimanje izazvalo interes mnogih roditelja, ali i stručnjaka koji se bave pitanjem odgoja, obrazovanja te socijalizacije djece i mladih ljudi.

Može li se učiti i raditi na ponašanju kroz dječju igru? Rad Nataše Bijelić, socijalne radnice i vlasnice Centra Lila, u kojem pruža podršku za prevladavanje niza emocionalnih i psiholoških problema djeci, mladima i obiteljima, dokazuje da može.

Profesionalnu karijeru započela je kroz različite udruge i projekte, da bi nastavila s radom u Klinici za pedijatriju KBC-a Zagreb. Stručnost je stekla trogodišnjim stručnim studijem Britanskog društva za terapiju igrom, a rad s djecom i roditeljima iskusila djelovanjem u vrtićima i školama. Certificirana terapeutkinja igrom ističe da su obrazovne institucije idealne za ovaj princip rada.

“Igra pomaže djeci različite dobi, spola ili kulturnog okruženja učiti, komunicirati i razvijati osobnost. Važan je razvojni faktor koji pridonosi fizičkom, emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta. Pomaže pri razvoju motoričkih i kognitivnih funkcija te potiče koncentraciju i samopouzdanje. Snažan je komunikacijski faktor, pomaže im učiti o svijetu oko sebe i steći prijatelje. Kroz igru djeca upoznaju svoj unutarnji svijet – svoje potrebe, osjećaje i želje.“

Prilikom ovog načina terapije jedna od stavki je priprema za svijet odraslih. Zato je bitno dopustiti djeci pogreške koje se događaju kroz igru kako bi uvidjeli da je moguće stvoriti nova iskustva i popraviti te pogreške. Cilj terapije igrom je da dijete postigne optimalnu razinu funkcioniranja u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom području, ali i svakodnevnom ponašanju. Terapeut promatra obrasce ponašanja koji se ponavljaju za vrijeme igre: “U terapiji igrom dijete dobiva mogućnost izražavanja emocija ne koristeći samo riječi, već crtajući, igrajući se u kutiji s pijeskom, izražavajući se kroz muziku, pokret, igranje uloga i druge ponuđene modalitete. Terapija igrom provodi se u specijaliziranoj igraonici koja je opremljena pažljivo odabranim igračkama i materijalima. Svi sadržaji u prostoru su tematski i metodički posloženi kako bi poticali djetetovu maštu te odražavali različita iskustva i stanja koja djeca prolaze”, objašnjava terapeutkinja i ističe da je igra najprirodnija samoiscjeljujuća aktivnost u kojoj dijete može sudjelovati, a u pravilu je namijenjena djeci od treće do 12. godine života. Rastom djeteta terapija se prilagođava, ali se i dalje mogu koristiti načela terapije igrom. U takvim slučajevima koriste se i drugi elementi osim taktilnih igara, npr. terapeutske priče.

Noćne more i poremećaji spavanja već su jasan pokazatelj, a može doći i do vršnjačkog nasilja koje dijete ili trpi ili provodi nad drugima. U selidbama, razvodima i pri gubitku bliskih osoba cijela obitelj treba podršku terapeuta. Kod djece može doći do promjene u ponašanju, problema u vrtiću i školi, bolesti, poteškoća s koncentracijom te različitih simptoma anksioznosti, stresa ili fobije. No važno je istaknuti – terapija igrom nije univerzalno rješenje svakog djeteta. Sve počinje razgovorom s roditeljima i procjenom je li terapija igrom prava metoda za njihovo dijete te, ako nije, da se nađe adekvatan stručnjak. Svako dijete je “posebno, drugačije i jedinstveno i tako mu treba pristupiti i pomoći mu na putu odrastanja“, ponavlja terapeutkinja!

Terapeutkinja ističe da su upravo roditelji prvi koji mogu procijeniti ima li njihovo dijete promjena u ponašanju. Roditelji se potom obraćaju stručnjaku i pronalaze optimalnu terapiju koja mora biti redovita kako rezultati i uspjeh ne bi izostali. Oni ne smiju zapuštati problem: Kroz cijeli proces terapije djetetu je potrebno pružiti bezuvjetnu podršku te jačati osjećaj povjerenja i sigurnosti. Roditelji kroz svoje zasebne roditeljske konzultacije s terapeutom dobivaju savjete, pomoć i prostor za sva pitanja koja ih muče i to je neizostavni dio terapijskog procesa.“ I najvažnije, ne trebamo zaboraviti da djeca najbolje uče kroz igru i zabavu, zaključuje Bijelić.

Poveznica na originalni članak: https://www.tportal.hr/lifestyle/clanak/kako-igra-pomaze-u-rjesavanju-mentalnih-problema-20220514


chevron-down linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram