Djeca u dobi do 12 godina često nisu razvojno spremna za racionalizaciju, kognitivno promišljanje i razgovor o problemima. Djeca se izražavaju kroz igru.
Potrebna im je praktična, verbalna i fizička interakcija koja će im pomoći da to nauče. Tijekom igre njihov mozak zapravo puno radi.
Kroz igru djeca mogu raditi na socijalnim vještinama, izgradnji odnosa, rješavanju osjećaja, radu na uzroku i posljedicama, učenju granica, komuniciranju i izražavanju svojih osjećaja, potreba i želja.
Mnogi terapeuti igrom koriste model nazvan terapija igrom usmjerena na dijete. To znači da dijete vodi, a terapeut slijedi. To je nedirektivni stil igre koji pomaže djeci da izraze osjećaje na način koji im pomaže da steknu uvid u svoje ponašanje.
Jedno od načela terapije igrama usmjerenog na dijete je prisutnost. To znači da tijekom terapije prisutnost terapeuta prenosi koncepte: ”Ovdje sam, čujem te. Razumijem. Stalo mi je.”
Iz svakodnevnog iskustva znam kako se djeca bore sa svim vrstama problema i kad im se pruži prilika da ih se vidi u drugom svjetlu, jednostavno će procvjetati.
Drugo bitno načelo terapije igrom je da terapeut prihvaća i poštuje dijete. Čak i ako se dijete ponaša čudno ili ružno, terapeut razumije i ne osuđuje. Djeca osjećaju da ih terapeut poštuje i mogu početi internalizirati to poštovanje. Samopouzdanje počinje rasti i počinju sami sebe poštovati. Jednom kad se to dogodi, tek tada mogu početi poštovati druge.
Ako terapeut stvori prihvatljivo okruženje bez osuđivanja, djeca će kroz igru pokazati kako se osjećaju i istovremeno učiti da su svi osjećaji prihvatljivi. U tom se okruženju djeca više otvaraju i osjećaju se ugodno te se počinju slobodno izražavati. Postaje im lakše upravljati nekada velikim, nekontroliranim emocijama. Osjećaju vlastitu odgovornost za pozitivnu promjenu.
U ovom sigurnom okruženju djeca se ne moraju bojati neuspjeha. Slobodno mogu isprobati kreativne načine rješavanja problema i riskirati. Djeca će se ponositi što to pokušavaju učiniti sama. Kad terapeut nije taj koji uvijek donosi odluke, dijete shvati da samo ono može biti odgovorno. Tako otkrivaju kakav je osjećaj donositi vlastite odluke, boriti se i postati samostalni.
Ja zaista volim svoje male klijente, obitelji s kojima radim, svoje kolegice i kolege s kojima dijelim strast prema igri i samu terapiju igrom.
Imati privatnu praksu i pomagati djeci i obiteljima istinski me raduje. Jedini je problem što ne mogu prestati kupovati igračke i minijature za igru u pijesku! 
E da, i knjige obavezno! 
Nadam se da i vi volite svoj posao. Ili da bar možete pronaći trenutke u kojima istinski uživate kao ja na svojem poslu...
Nataša 
Često se suočavam s brigom roditelja glede učinkovitosti terapije igrom kao oblika pomoći njihovom djetetu. Česti komentar je: "Ali to je samo igra!"
Terapija igrom nije samo igra. Susreti s terapeutom mogu biti zabavni za dijete, da, ali postoji mnogo toga što se u tom susretu izražava i razumije. Terapija igrom ima smisla! Činjenica je da djeca komuniciraju kroz igru. Igra je dječji jezik, njihov prirodni medij i način ekspresije. Igra djetetu omogućava savladavanje različitih razvojnih zadataka i zahtjeva.
Terapeut prati djetetove nesvjesne procese koji se pokazuju kroz igru znajući da će dijete prorađivati probleme, boriti se s "dobrim" i "lošim" osjećajima te polagano razvijati potrebnu (samo)kontrolu. Ciljevi terapeuta su da osigura uvjete sigurnosti i slobode u terapijskom prostoru te komunicira s djetetom kroz igru kako bi potaknuo integraciju bolnih nesvjesnih procesa i promjenu ponašanja.
U procesu terapije igom igraonica postaje siguran prostor zaštićen od vanjskih zahtjeva. Tu dijete može izraziti, razumijeti i transformirati bolne utiske te razvijati nove i zdravije ponašanje.
Pretvaranje kroz igru omogućuje djeci da preuzmu kontrolu koju tako rijetko doživljavaju živeći u svijetu kojim upravljaju odrasli. Slobodni su izraziti svoje emocionalno iskustvo - kakav je to osjećaj biti oni.
Igra otkriva djetetov unutarnji emocionalni svijet. Igra i stvarnost nisu tako različite, a terapija igrom djetetu nudi alternative.
Ulaskom u djetetovo unutarnje carstvo terapeut igrom može pomoći djetetu da otkrije alternativne načine suočavanja sa svojim brigama. Terapija igrom pomaže djeci da razrade teške emocije i teme koje ih muče. Pomaže im i da se čuju i vide, a sigurni prostor igre je duboko iscjeljujuć. Učinkovita terapija igrom će pomoći djetetovom egu da pomiri zahtjeve unutarnjeg i vanjskog svijeta bez da se dijete mora pretjerano prilagoditi ("zatomiti sebe") ili (po)ostati asocijalno i neprilagođeno.
Kako? Jednostavno, djeca zacjeljuju kroz igru!
Što JE terapija igrom i što radimo u terapiji igrom:
pratimo ritam djeteta,
stavljamo potrebe djeteta u prvi plan,
primjećuje se sve ono što je baš tom djetetu bitno,
postavljaju se jasne i sigurne granice,
potičemo djetetovo osnaživanje i
opću radost prema životu.
A što terapija igrom nije - prostor u kojem se dijete smo igra i u kojem je sve dopušteno.
Sigurna sam da ima mnogo dobrih odgovora, ali za mene je na prvom mjestu senzibilnost.
Mogućnost osjećanja osobe ispred sebe bez obzira koliko god nam bliska ili daleka bila njena patnja. Mogućnost empatije za ono što ta osoba prolazi. Prepoznavanje njene (trenutne) potrebe.
Mogućnost bivanja u trenutku s njom, ovdje i sada. Iskrena želja za pomaganjem.
Stavljanje sebe i svega onoga što čini moj dan sa strane, jer sam tu za tebe.
Za mene je to sve dio senzibiliteta koji mi treba za rad koji iziskuje najdublju intimnost sa samim sobom.
Kad čujem da sam premirna za rad s djecom, to me uvijek nasmije. Moj mir je prostor za njihov nemir.
Danas slavim to što radim i ponosim se svima koji se daju da pomognu drugima u trenutku potrebe. Sutra sam možda ja ta koja će od nekoga tražiti sat vremena tople podrške.