Kako pomoći djeci da se nose s promjenama?

Prijelaz je razdoblje promjene s jedne značajne faze ili iskustva na drugu. Kako djeca odrastaju i razvijaju se, neizbježno doživljavaju brojne različite prijelaze i značajne događaje koji na njih mogu utjecati na različite načine.

Ljudi se općenito oslanjaju na svoje navike, naučene obrasce i utabane puteve. To pridonosi našem osjećaju sigurnosti, a periodi promjena od nas iziskuju više energije. Stoga ne čudi što je i djeci teško prelaziti između aktivnosti, mjesta i predmeta koji su im u fokusu. Mnogi od ovih prijelaza/značajnih događaja zajednički su većini djece i obično se mogu predvidjeti ili očekivati, dok drugi mogu biti nepredviđeni ili neočekivani. U svim slučajevima dok su djeca mala trebat će našu pomoć kako bi se nosila s tim promjenama u svom životu. Važno je zapamtiti da je tranzicija proces, a ne jednokratni događaj. Potrebno je unaprijed pažljivo planirati kako bi se predvidjele i zadovoljile potrebe djeteta i njegove obitelji dok ulaze u ovu nepoznatu fazu.

Koji su prijelazi bitni za dijete?

Četiri su glavna područja razvoja na koja prijelazi mogu utjecati: emocije, tijelo, um i fiziologija. 
Sve bebe doživljavaju neke uobičajene prijelaze, na primjer odvikavanje od čvrste hrane, napredovanje od puzanja do hodanja ili prelazak s potrebnih pelena na korištenje toaleta.

No, djeca mogu biti i emocionalno pogođena nizom osobnih iskustava.
Kada dođe novi brat ili sestra dolazi do promjene u obiteljskoj strukturi, a djeca se tome trebaju prilagoditi. Iako je rođenje novog brata i sestre obično uzbudljiv obiteljski događaj, nije rijetkost da dijete postane nesigurno i zabrinuto za svoje mjesto u obitelji. Mogu se naljutiti, imati povećanu potrebu za naklonošću, regresirati u ponašanju ili razviti nisko samopouzdanje.
Preseljenje u novi dom vjerojatno će uznemiriti malu djecu jer će to utjecati na poznatu okolinu i rutinu. Dok se ne naviknu na svoj novi dom i rutinu, djeca mogu biti zbunjena i osjećati se nesigurno. 
Odvajanje i razvod roditelja, tugovanje i opraštanje od bliskih osoba (npr. radi selidbe) također su emocionalno iscrpljujuće promjene.

Intelektualne promjene mogu uključivati prijelaz iz vrtića u osnovnu školu ili kasnije iz osnovne u srednju školu. Ovo je vrlo značajna promjena za djecu. Djeca će morati razvijati privrženost i odnose s novim odraslim osobama i vršnjacima. U školi ima više djece i odraslih i obično je to veći prostor. Novo okruženje izgledat će i djelovati drugačije. Djeca će se morati prilagođavati novoj dnevnoj rutini i promjeni fokusa kako se sve više uvodi formalnije poučavanje i učenje. To može izazvati anksioznost kod neke djece i može biti stresno i za djecu i za roditelje. Može utjecati na ponašanje djece i njihov odnos s drugima. Mogu izgubiti apetit, izgubiti koncentraciju, postati povučeni ili uzrujani/uplakani ili se iznenada još više vezati za roditelje.

Dugotrajno pogoršano zdravstveno stanje ili pubertet primjeri su životnih događaja tj. prijelaza koji mogu utjecati na fiziološki razvoj.

Za neku djecu veliki prijelaz predstavlja i odlazak na ljetovanje, ponovni povratak kući i vraćanje u staru rutinu. 

Kako izgledaju poteškoće s prijelazima?

One se mogu očitovati na više načina, ovisno o djetetu i okruženju. Može se javiti otpor, izbjegavanje, ometanje, pregovaranje ili potpuni slom.
Neka djeca će u trenutku prijelaza izgledati i ponašati se uobičajeno, jer su naučili da uspješno odgađaju reakciju ili izbjegavaju činjenicu da se događa prijelaz. Kod njih ćemo promjene u ponašanju, ponekad i vrlo suptilne, vidjeti s vremenskim odmakom.

Kako pomoći djeci da prijelazi lakše prođu?

Stvorite svoje rutine! Ako dijete ne želi prijelaz jer mu se sviđa dosljednost, rutina i struktura, tada unesite dosljednost, rutinu i strukturu u sam proces promjene. Na primjer, na more idemo na isto mjesto, uvijek se vozimo istim trajektom i brojimo otoke koje vidimo putem, spakirat ćemo stvari u istu torbu i sl.
Za prijelaze koji će se događati svaki dan, poput isključivanja telefona prije odlaska u krevet, dosljedne rutine mogu imati veliku korist. Na primjer, rutina pred spavanje može se činiti kao nešto samo za malu djecu, ali postojanje predvidljive strukture može biti ohrabrujuće i korisno čak i za stariju djecu (i odrasle!).

Pregled aktivnosti i odbrojavanje su važni!  Uz rutine su također ključni pregled i odbrojavanje. Ujutro možemo zajedno dogovarati kako će dan izgledati, izraditi rasporede za tjedan, upisati važne događaje u godišnji kalendar i sl.
Za pojedinu aktivnost prije svakog prijelaza djetetu navedite vremenski okvir i opis onoga što će se dogoditi zajedno s odbrojavanjem (npr. za 20 minuta, zatim 10, pa 5, ugasit ćemo crtić i krenuti u kupaonicu).

Zabava, ples i pjesme olakšavaju svakodnevnu rutinu! Pjesme mogu biti posebno učinkoviti alati za pomoć u provedbi rutina i olakšavanju prijelaza, pogotovo za mlađu djecu. Postoji bezbroj pjesama koje se mogu pronaći (i izmisliti!) koje odgovaraju različitim situacijama, od vezivanja cipela do pranja zubi. Ako tome dodamo intimne smiješne fore koje samo mi znamo, pokret i ples, djeca će puno lakše prihvatiti monotone radnje koje radimo svaki dan.

Vizualni znakovi mogu pomoći! Neka djeca mogu imati koristi od vizualnih znakova. Mogućnost korištenja crteža i drugih vizualnih objašnjena onoga što možemo očekivati ​​od određenog prijelaza ili koraka koji su uključeni može nekim ljudima neizmjerno pomoći. Npr. izrada rasporeda i postera te njihovo postavljanje na vidljivo mjesto kao podsjetnik na prijelaz koji slijedi, mogu djeci biti velika pomoć.

Privucite djetetovu pažnju! Važno je uspostaviti vezu s djetetom kako biste bili sigurni da imate njegovu pažnju i da prima informacije. To bi moglo značiti kontakt očima, sjedeći pored djeteta i u njegovoj razini, s rukom na ramenu, ili tražeći od njih da ponove ono što ste rekli. Jednostavno vikanje na njih s druge strane prostorije i pretpostavka da je to dijete čulo neće uspjeti i samo će dovesti do frustracije s obje strane.
Korisno je koristiti i “mi” formulaciju. Npr. možemo reći: “Sad ćemo se obući”, dok uzimate jaknu i dodajete je djetetu.

Prijelazi su pokretači jakih reakcija za mnogobrojnu djecu. Koji roditelj nije naišao na otpor djeteta kada mu kažete da prestane igrati videoigricu? No, prijelazi su posebno teški za djecu s emocionalnim i razvojnim problemima. Djeca koja se nose s autizmom, ADHD-om i drugim poteškoćama posebno trebaju pomoć odraslih kada se odstupa od svakodnevne rutine ili kada prelazimo iz jedne aktivnosti u drugu. 

I malima i velikima želim sreću u prijelazu na rujanske obaveze, a od 01.09. Centar LILA otvara vrata svoje igraonice i savjetovališta. Vidimo se uskoro!

Igra je sastavni dio svakog djetinjstva, a dijete raste i razvija se igrajući se. Dijete kroz igru uči o sebi i o svijetu koji ga okružuje. Kroz igru dijete izražava svoj unutarnji svijet koji ne može izraziti na drukčiji način. Igra ima značajnu ulogu u svim aspektima razvoja djeteta te funkciju pripreme djeteta za svijet odraslih i usvajanja životnih vještina. U igri dijete testira svoje ponašanje, regulira ga i prilagođava, prima povratnu informaciju iz okoline te gradi sliku o sebi.

Jeste li znali da postoji mnogo različitih vrsti igre? Neke od njih su:
Funkcionalna igra - pojavljuju veoma rano i one prevladavaju u periodu novorođenčeta i ranom predškolskom uzrastu. To su prve igre u kojima dijete nešto koristi ili isprobava i tako razvija svoje sposobnosti (funkcije), npr. djeca tresu zvečkom, guraju loptu, bacaju predmete na pod.
Samostalna igra - to je vrsta igre kada se dijete igra samo. To obično počinje oko 2-3 godine, ali ova vrsta igre može biti uobičajena i kod djece koja su anksiozna ili stidljiva.
Promatranje - ova vrsta igre je kada dijete gleda druge, ali ne sudjeluje. To se također može primijetiti kod stidljive ili anksiozne djece. Često su im trebali dodatno vrijeme za zagrijavanje i gledanje što se događa prije nego se igraju.
Konstruktivna igra - javlja se već u trećoj godini, a najzastupljenija je oko šeste godine djeteta. Primjeri ovih igara su crtanje, gradnja, izrada predmeta od gline, plastelina i sličnih materijala, pravljenje igračaka od papira, itd.
Igre s pravilima - ovo su igre koje uključuju pravila i naizmjenično igranje. Ove su igre odlične za razvijanje samokontrole, kao i socijalnih vještina. Ova vrsta igara pojavljuje se najčešće pojavljuje nakon pete godine i dominantna je u pripremnom predškolskom uzrastu. Djeca se kroz ovu vrstu igre uče poštivanju pravila te kako se nositi s uspjehom ili neuspjehom.
Asocijativna igra - ova vrsta igre je kada se djeca igraju odvojeno, ali su povezana s onim što svako radi. Na primjer, svaka gradi svoje ceste koje će biti u istom imaginarnom gradu.
Suradnička igra - ova vrsta igre je kada djeca rade i igraju se zajedno. Tu počinju temelji socijalnih vještina.
Usporedna igra - ovo se najčešće događa kod djece predškolske dobi kada će se igrati jedno pored drugog, ali ne zajedno. To znači da svi imaju svoju igru ​​koja se događa, ali se igraju jedan kraj drugog. Ova vrsta igre je važna jer pomaže u izgradnji komunikacijskih i društvenih vještina.
Fizička igra - prisutna je kada se djeca igraju vani i koriste velike, pa čak i fine motoričke sposobnosti. Ovo je sjajno za razvoj mozga i sveukupnu aktivnost i razvoj.
Simbolička igra i igre pretvaranja - ovo je vrijeme kada djeca eksperimentiraju i pretvaraju se da su bilo koji stvarni ili zamišljeni lik. To može biti izvrsno za razvoj jezika, govora i mašte, a počinje se javljati između četvrte i šeste godine. U ovom obliku suradničke igre djeca mogu zamišljati i svoje i tuđe emocije u različitim izmišljenim odnosima i scenarijima.
Komplementarna i uzajamna igra – vrsta socijalne aktivne igre u kojoj dijete “uzima i daje” (ulovi me – ulovit ću te; skrij
se – traži…).

Dijete kroz igru manifestira svoj unutarnji svijet, što nam pomaže u terapiji igrom koju koristimo u tretmanu emocionalnih problema i poteškoća u ponašanju kod djece. Neki drugi terapijski oblici nisu učinkoviti ili primjereni djeci zato što dijete nema mogućnosti verbalne ekspresije, apstraktnog mišljenja te razumijevanja kompleksnih verbalnih konstrukcija, motiva i osjećaja. Kroz igru dijete prirodno pokazuje sebe, a terapiju igrom možemo opisati i kao oblik komunikacije između djeteta  i  terapeuta.  Koristeći  se ponuđenim materijalom  za igru  na  direktan  ili  simboličan  način  dijete pokazuje svoje osjećaje i misli mnogo uspješnije u odnosu na verbalnu ekspresiju.

chevron-down linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram