Često se suočavam s brigom roditelja glede učinkovitosti terapije igrom kao oblika pomoći njihovom djetetu. Česti komentar je: "Ali to je samo igra!"
Terapija igrom nije samo igra. Susreti s terapeutom mogu biti zabavni za dijete, da, ali postoji mnogo toga što se u tom susretu izražava i razumije. Terapija igrom ima smisla! Činjenica je da djeca komuniciraju kroz igru. Igra je dječji jezik, njihov prirodni medij i način ekspresije. Igra djetetu omogućava savladavanje različitih razvojnih zadataka i zahtjeva.
Terapeut prati djetetove nesvjesne procese koji se pokazuju kroz igru znajući da će dijete prorađivati probleme, boriti se s "dobrim" i "lošim" osjećajima te polagano razvijati potrebnu (samo)kontrolu. Ciljevi terapeuta su da osigura uvjete sigurnosti i slobode u terapijskom prostoru te komunicira s djetetom kroz igru kako bi potaknuo integraciju bolnih nesvjesnih procesa i promjenu ponašanja.
U procesu terapije igom igraonica postaje siguran prostor zaštićen od vanjskih zahtjeva. Tu dijete može izraziti, razumijeti i transformirati bolne utiske te razvijati nove i zdravije ponašanje.
Pretvaranje kroz igru omogućuje djeci da preuzmu kontrolu koju tako rijetko doživljavaju živeći u svijetu kojim upravljaju odrasli. Slobodni su izraziti svoje emocionalno iskustvo - kakav je to osjećaj biti oni.
Igra otkriva djetetov unutarnji emocionalni svijet. Igra i stvarnost nisu tako različite, a terapija igrom djetetu nudi alternative.
Ulaskom u djetetovo unutarnje carstvo terapeut igrom može pomoći djetetu da otkrije alternativne načine suočavanja sa svojim brigama. Terapija igrom pomaže djeci da razrade teške emocije i teme koje ih muče. Pomaže im i da se čuju i vide, a sigurni prostor igre je duboko iscjeljujuć. Učinkovita terapija igrom će pomoći djetetovom egu da pomiri zahtjeve unutarnjeg i vanjskog svijeta bez da se dijete mora pretjerano prilagoditi ("zatomiti sebe") ili (po)ostati asocijalno i neprilagođeno.
Kako? Jednostavno, djeca zacjeljuju kroz igru!
Što JE terapija igrom i što radimo u terapiji igrom:
pratimo ritam djeteta,
stavljamo potrebe djeteta u prvi plan,
primjećuje se sve ono što je baš tom djetetu bitno,
postavljaju se jasne i sigurne granice,
potičemo djetetovo osnaživanje i
opću radost prema životu.
A što terapija igrom nije - prostor u kojem se dijete smo igra i u kojem je sve dopušteno.