Sigurna sam da ima mnogo dobrih odgovora, ali za mene je na prvom mjestu senzibilnost.
Mogućnost osjećanja osobe ispred sebe bez obzira koliko god nam bliska ili daleka bila njena patnja. Mogućnost empatije za ono što ta osoba prolazi. Prepoznavanje njene (trenutne) potrebe.
Mogućnost bivanja u trenutku s njom, ovdje i sada. Iskrena želja za pomaganjem.
Stavljanje sebe i svega onoga što čini moj dan sa strane, jer sam tu za tebe.
Za mene je to sve dio senzibiliteta koji mi treba za rad koji iziskuje najdublju intimnost sa samim sobom.
Kad čujem da sam premirna za rad s djecom, to me uvijek nasmije. Moj mir je prostor za njihov nemir.
Danas slavim to što radim i ponosim se svima koji se daju da pomognu drugima u trenutku potrebe. Sutra sam možda ja ta koja će od nekoga tražiti sat vremena tople podrške.